Možda niste znali da otok Vis i njegov arhipelag čine geopark - područje važnih geoloških karakteristika koje se vodi posebnom strategijom koja uključuje zaštitu, promociju i održivi razvoj. Geopark viškog arhipelaga dio je svjetske UNESCO-ve mreže geoparkova u kojoj svi geoparkovi surađuju na zajedničkim projektima.

Otok Vis i njegov arhipelag krase iznimna prirodna ljepota, čisto i bistro more, špilje u kojima sunčeva svjetlost stvara magične prizore, vulkanski otočići i endemske vrste. Za vas smo pripremili kratak vodič po viškom Geoparku i nadamo se da će vas potaknuti da se upustite u otkrivanje svih ovih i još mnogo drugih prirodnih ljepota viškog arhipelaga.

1. Otok Biševo jedan je od manjih otoka Geoparka Viški arhipelag, ali je možda i jedan od najbogatijih prirodnim ljepotama. Osim što se na njemu nalazi crkvica svetog Silvestra i ruševine benediktinskog samostana, napoznatiji je po svojim špiljama.

Poznatija od njih je Modra špilja koju redovito posjećuju svi koji se bar na kratko zateknu na otoku Visu. Za njezinu popularnost zaslužan je barun von Ransonet, bečki slikar koji ju je opisao i naslikao. Njega je, kao i sve ostale koji špilju posjećuju još od davne 1884. godine, očarala igra sunčeve svjetlosti u špilji koja je dio gotovo pa jedinstvenog prirodnog fenomena.

Naime, ona u špilju ulazi kroz podvodni otvor, i, ovisno o kutu loma, špilju i more u njoj obasjava čarobnim plavim svjetlom (a ovisno o dobu dana i srebrnkastim sjajem). Ovaj doista impresivan prizor zasluženo je stavio ovu špilju među top destinacije otoka Visa i 1951. godine joj donio status zaštićenog geomorfološkog spomenika prirode.

Manje poznata, ali svakako jednako vrijedna je Medvidina špilja. Nekada je bila stanište sredozemne medvjedice, po kojoj je i dobila ime, pa je tako 1967. godine zaštićena kao geomorfološki spomenik prirode. Dugačka je 160 metara, što ju čini najduljom morskom špiljom na Jadranu. Na njezinom kraju nalazi se mali žal do kojega se može doći samo malim brodom.

2. Otok Brusnik mali je vulkanski otočić, dugačak samo dvije stotine metara. Kao i sestrinski mu otok Jabuka sastavljen je od sub-vulkanskog dijabaza koji nastaje kristalizacijom lave. U njegovim se stijenama nalazi megnetit, a u sredini otoka naći ćete mali klanac sa bazenom morske vode. U njemu su komiški ribari u stara vremena čuvali ulovljene jastoge.

Brusnik je dom endemskoj crnoj gušterici pa je, kako radi toga, a kako radi iznimne i kompleksne petrografske građe, 1951. godine proglašen zaštićenim geološkim spomenikom prirode.

3. Otok Svetac, ili otok Sveti Andrija, danas je nenaseljeni otok, no u antičko doba bio je proprilično prometno mjesto. Posjećivali su ga Grci i Rimljani (čemu svjedoče i razni, iako rijetki, nalazi iz toga doba), a legenda kaže da je ilirska kraljica Teuta ovdje sagradila svoju utvrdu. Zbog toga se ovaj otok često naziva i Teutinim otokom.

Na otoku se, uz ostatke Teutine kule, nalazi i crkva Svetog Andrije sagrađena u petnaestom stoljeću. Iako se na otok može doći turistički, na njemu su najčešći stanovnici Eleonorin sokol i europska sova “sovuljaga”.

4. Otoćić Jabuka najudaljeniji je hrvatski otok, od komiške obale udaljen tridesetak milja. Kao i Brusnik, Jabuka je vulkanski otok, sa magmatskim stijenama punim magnetita. More oko ove hridi preduboko je za sidrenje, a njezine stijene preglatke da bi se uz njih mogao privezati brod. Zato je more ovdje bogato ribom, a Jabuka siguran dom za endemsku crnu guštericu. 1958. godine ova je vulkanska stijena proglašena geološkim spomenikom prirode.

5. Uvala Stiniva još je jedno geološki važno područje koje je 1967. godine zaštićeno kao značajan krajobraz. Naime, ova je uvala nastala tijekom ledenog doba kada je more svojim djelovanjem izdubilo špilju u stijeni. Špilja se nakon milijuna i milijuna godina urušila i sve što je od nje ostalo su stijene koje danas tvore ulaz na plažu.

6. Otočić Ravnik nalazi se uz jugoistočnu stranu viške obale i od 1967. godine zaštićen je kao značajan krajolik. Zbog relativne blizine kopna i netaknute prirode koja ga krasi popularno je odredište za sve željne aktivnog odmora. Na njemu se nalazi Zelena špilja, i slično kao i u Modroj špilji, u njoj možete svjedočiti prekrasnoj igri sunčeva svjetla koja ju obasjava zelenkastim sjajem. Od 1967. godine Zelena je špilja zaštićeni geomorfološki spomenik.

7. Palagruža je još jedan gotovo nenaseljeni istureni otočić u Jadranskom moru na kojem obitavaju samo svjetioničari koji vode brigu o svjetioniku. Osim njih, ovdje ćete pronaći guštere i nekoliko rijetkih biljnih endema (palagruška kupusina, palagruška zečina, palagruška preslica).

Ovaj je greben zapravo vrh kompleksa stijena koje se nalaze ispod morske površine, od kojih su se neke formirale prije 220 milijuna godina. Zbog pogodne i blage klime uz vrlo malo oborina na njoj cvjeta prava subtropska vegetacija. Bez obzira na svoju poprilično udaljenu lokaciju, na Palagruži možete rezervirati ljetovanje i to baš u svjetioniku.