Možda najvažnija i svakako jedna od najveličanstvenijih povijesnih znamenitosti Varaždina je njegov Stari grad. Prvi put se spominje u zapisima iz 12. stoljeća, a pretpostavlja se da je prvotno služio kao sjedište varaždinskih župana. Potkraj 14. stoljeća grofovska obitelj Celjski postaje vlasnik utvrde i preuređuje ju u gotičkom stilu. Ove su renovacije bile početak niza rekonstrukcija kroz koje će utvrda proći u narednim stoljećima, a koje su ju iz gotičke utvrde pretovorile u srednjovjekovnu, a zatim u Wasserburg, dvorac-utvrdu koji je, u ovom slučaju, bio okružen nasipom i obrambenim jarcima ispunjenima vodom. Najstariji sačuvani dijelovi utvrde iz gotičkog doba su dvije gotičke kule, kasnije ugrađene u strukturu Wasserburga. Jedna od najzanimljivijih stilskih značajki iz ovog razdoblja je prekrasan šiljasti luk smješten unutar južne kule. U drugoj se kuli, pak, nalaze lučni kameni reljefi koji se smatraju jednim od najboljih primjera gotičke plastike u Hrvatskoj. Obnove koje su već zadivljujuću gotičku utvrdu pretvorile u Wasserburg započele su oko 1544. godine. Tadašnji vlasnik utvrde bio je grof Ivan Ungnad koji je doveo poznatog graditeljskog majstora Domenica dell'Allia da vodi gradnju i nadgleda tim talijanskih graditelja. Vodilo se računa o tome da se utvrda osposobi za dugotrajno stanovanje, za što su joj dodana dva velika dvorišta s otvorenim hodnicima i lukovima. Zanimljivost iz tog razdoblja je dvostruki prozor uokviren bočnim prozorima ugrađen u ulaznu kulu. Projektirao ga je sam dell’Allio i ukrasio grbom grofa Ungnada. Zbog svog specifičnog stila, prozor je poznat kao “Dell’Allio prozor”. Možda najpoznatiji dio utvrde iz doba renesanse je kula s lančanim mostom, poznata i kao Stražarska kula, dio vanjske obrambene linije utvrde. Kula je služila kao rezidencija za članove straže i njihovog kapetana, a pokretni most imao je i određenu simboličnu funkciju odvajanja utvrde kao plemićkog posjeda od slobodnog grada Varaždina. Daljnje obnove tijekom 17. stoljeća, kada je utvrda bila u vlasništvu obitelji Erdody, rađene su u baroknom stilu, ali su bile manjeg opsega. Konačna obnova izvršena je 1989. godine kada je utvrda poprimila današnji izgled. Godine 1925. vlasništvo tvrđave prelazi na grad Varaždin i od tada je sjedište gradskog muzeja.
№24 of 24 places in Varazdin
№2155 of 2178 places in Croatia
№5 of 5 City parks and squares in Varazdin
№112 of 112 City parks and squares in Croatia