Poznata i kao Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, ova veličanstvena građevina pripada ranom baroku. Gradili su ju Isusovci, u razdoblju 1642. do 1646. godine, gradnju je financirao grof Gašpar Drašković, a vodio isusovac Juraj Matota. Katedrala je jednobrodna građevina sa šest bočnih kapela i dvije galerije. Njezin zvonik s kutnim pilastrima dovršen je 1676. godine, a u vrijeme izgradnje bio je svojevrsna novina u arhitekturi. Dok je vanjski dio katedrale elegantan u svojoj jednostavnosti, interijer je prekrasan primjer baroknog raskoša. Glavni oltar, dovršen 1737., izuzetan je primjer sakralne umjetnosti, dvoetažni retabl koji ispunjava cijeli prostor prezbiterija. Središnji dio donje razine je slika Uznesenja Djevice Marije, omeđena kipovima sv. Petra i Pavla, sv. Ignacija Lojolskog, sv. Franje Ksaverskog, sv. Donata i sv. Ivana Nepomuka, postavljenih između stupova retabla.Gornju razinu krasi slika sv. Joakima i Ane, s kipom Djevice Marije s jedne strane i kipom Gabrijela s druge strane, u sceni Navještenja. Ovaj veličanstveni retabl okrunjen je prikazom Svetog Trojstva. Oltari sv. Ignacija i sv. Franje Ksaverskog jedini su sačuvani oltari bočnih kapela. Napravljeni su 1742. i 1743. godine, i arhitektonski i stilski su simetrični. Sačuvan je i niz slika iz 17. stoljeća koje ukrašavaju ostale bočne kapele. Sakristiju krase posebno lijepi primjerci baroknog iluzionističkog stropnog slikarstva, naslikani 1727. godine, djelo slikara Blaža Gruebera. Dobar dio izvornog crkvenog namještaja više ne postoji ili je zamijenjen, uključujući crkvene orgulje i propovjedaonicu. Katedrala je prošla kroz niz obnova, uglavnom nakon dvaju požara 1660-ih, jednog 1776. te 1818. godine. Konačna i potpuna obnova trajala je od 1982. do 1995. godine pod vodstvom Hrvatskog restauratorskog zavoda. Crkva je 1997. godine postala katedralom Varaždinske biskupije.
№23 of 24 places in Varazdin
№2154 of 2178 places in Croatia
№4 of 4 Churches and cathedrals in Varazdin
№289 of 290 Churches and cathedrals in Croatia